Je li binge-watching štetan? Što pokazuju istraživanja

Je li binge-watching štetan? Sam po sebi nije. Studije povezuju često maratonsko gledanje serija ili ono koje je teško kontrolirati s lošijim snom, većim stresom, tjeskobom i usamljenošću, a duge sate sjedenja s krvnim ugrušcima. No gotovo sva ta istraživanja su presječna, a planirani maratoni izgledaju bezopasno ili čak dobro za raspoloženje. Važnije je kako gledaš nego gledaš li uopće maratonski.

U nastavku su studije na kojima počivaju ti odgovori, pročitane u samim radovima, a ne u naslovima, uključujući studije iz 2025. i uvodnik istraživača s tog područja iz 2026. Za svaku navodimo koga se proučavalo, što se mjerilo i što studija ne može pokazati. Mi izrađujemo Omniphile, aplikaciju za praćenje serija i filmova, a medicina nije naše područje, pa ništa ovdje nije medicinski savjet.

Koliko su čvrsti dokazi da je binge-watching štetan?

Istraživači se ne slažu oko toga što se smatra maratonom. Mnogi ga definiraju kao gledanje nekoliko uzastopnih epizoda iste serije u jednom sjedenju; drugi postavljaju prag kao što je pet sati gledanja zaredom. Neke studije broje koliko često ljudi gledaju maratonski, dok druge mjere „problematičan” binge-watching, pitanjima o žudnji i gubitku kontrole, što je nešto drugo od pukog gledanja velike količine sadržaja.

Većina istraživanja jedna je anketa provedena u jednom trenutku. Godine 2026. troje istraživača koji se bave tom temom napisalo je da u tom području „snažno prevladavaju presječne anketne studije”.¹ Takva anketa može utvrditi da ljudi koji više gledaju maratonski ujedno prijavljuju više stresa, ali ne i što je bilo prvo: ljudi pod stresom, usamljeni ili oni koji loše spavaju možda se okreću seriji kako bi se nosili s time. Isti uvodnik zaključuje da binge-watching „nije sam po sebi ni dobar ni loš” te da njegovi učinci ovise o osobi i situaciji.¹

Je li binge-watching štetan za mentalno zdravlje?

Najširi pregled daje metaanaliza iz 2022. koja je obuhvatila 16 studija s 8077 sudionika u dobi od 18 do 68 godina iz Sjedinjenih Država, Nizozemske, Turske, Indije i još sedam zemalja. Svih 16 studija bilo je presječno. Binge-watching bio je povezan sa svih pet problema koje su autori promatrali, s prosječnim korelacijama od 0,32 za stres, 0,25 za tjeskobu, 0,19 za usamljenost, 0,16 za nesanicu i 0,14 za depresiju.² Autori vezu s depresijom nazivaju slabom; najjača je bila veza sa stresom.

Uz vezu s depresijom ide napomena. U studijama provedenima prije pandemije COVID-19 bila je blizu nule i statistički neznačajna (0,05); jasna je bila tek u tri studije provedene tijekom pandemije (0,28).² Razdoblje u kojem su mnogi bili izolirani, tjeskobni i kod kuće moglo bi objasniti i maratonsko gledanje i loše raspoloženje.

Dvije studije iz 2025. upućuju u istom smjeru:

• Odrasli u Turskoj. Internetska anketa među 894 odrasle osobe koje redovito koriste streaming usluge, od kojih je 70,8 % bilo u dobi od 18 do 24 godine, mjerila je problematičan binge-watching upitnikom od 20 čestica o žudnji i ovisnosti. Viši rezultati išli su uz više simptoma depresije, tjeskobe i stresa (korelacija od 0,46), više tjeskobe u društvenim situacijama (0,44) i više usamljenosti (0,27).³ Autori napominju da ne mogu reći vodi li maratonsko gledanje tim problemima „ili obrnuto”.
• Djeca i tinejdžeri u Hong Kongu. Školska anketa među 2267 učenika osnovnih i srednjih škola pokazala je da je 47,1 % njih u proteklih mjesec dana barem jednom gledalo u ekran pet ili više sati zaredom. Oni koji jesu prijavili su više depresije, tjeskobe, stresa i usamljenosti te manje samopouzdanja u školskom radu, i dječaci i djevojčice.⁴ Bio je to prigodni uzorak iz deset škola, a autori navode ograničenja nacrta istraživanja, među njima i to da nisu kontrolirali prethodno mentalno zdravlje.

Utječe li binge-watching na san?

Najjasnija studija o snu anketirala je 423 odrasle osobe u dobi od 18 do 25 godina koje su istraživači sa sveučilišta KU Leuven u Belgiji regrutirali putem Facebooka. Osam od deset sebe je opisalo kao gledatelje koji serije gledaju maratonski. Oni koji su gledali maratonski imali su 98 % veće izglede za lošu kvalitetu sna, a što su češće gledali maratonski, to su lošije spavali, bili umorniji i prijavljivali više simptoma nesanice. Obično gledanje televizije nije pokazalo takvu vezu.⁵

Objašnjenje je bila „kognitivna pobuđenost prije spavanja”: um koji je pri odlasku na spavanje još zaokupljen pričom. Što je serija zanimljivija, to se teže isključiti, a upravo je to svrha cliffhangera. Autori napominju da njihova anketa ne može isključiti obrnuti smjer, to jest da ljudi koji loše spavaju noći ispunjavaju epizodama.⁵

U studiji iz Hong Konga iz 2025. binge-watching bio je povezan s lošijim snom kod dječaka, ali ne i kod djevojčica.⁴

Je li binge-watching štetan za mozak i pamćenje?

Nijedna studija koju smo pronašli ne pokazuje da binge-watching šteti mozgu, ali može promijeniti ono što pamtiš. U eksperimentu Sveučilišta u Melbourneu iz 2017. 51 student gledao je šest epizoda BBC-jeve drame The Game u jednom sjedenju, jednu dnevno ili jednu tjedno.⁶ Skupina koja je gledala maratonski odmah je nakon gledanja dobro pamtila seriju, ali su joj sjećanja brže blijedjela: nakon 140 dana njezino se prisjećanje najviše smanjilo. Toj se skupini serija i manje svidjela.⁷ Bila je to mala studija s jednom serijom.

Studija iz 2025. otkrila je nešto što izgleda kao suprotnost. Serije i knjige koje su ljudi upijali u duljim komadima bile su upečatljivije i češće su postajale priče koje su ljudi nastavili zamišljati još dugo nakon što su ih završili.⁸ Dvije studije mjere različite stvari: prisjećanje pojedinosti radnje, naspram toga koliko ti priča ostaje u mislima. Oboje može biti istina.

Ukupno vrijeme gledanja zasebno je pitanje. U studiji na 3590 odraslih osoba starijih od 50 godina u Engleskoj, praćenih šest godina, gledanje televizije više od 3,5 sata dnevno bilo je povezano s padom verbalnog pamćenja koji je rastao s vremenom gledanja; manje gledanja nije.⁹ Studija je promatrala dnevno vrijeme pred televizorom, a ne maratone, i opservacijska je. Možda ćeš pročitati i da binge-watching preplavljuje mozak dopaminom. Nijedna od gore navedenih studija nije mjerila dopamin; to je uvjerljiva ideja, a ne nalaz.

Je li binge-watching štetan za zdravlje na druge načine?

Najbolje dokumentiran tjelesni rizik je višesatno mirno sjedenje. Metaanaliza iz 2022. objedinila je tri dugoročne studije koje su obuhvatile 131.421 odraslu osobu u dobi od 40 i više godina i pratile ih 5,1 do 19,8 godina; za to se vrijeme kod 964 osobe razvio krvni ugrušak u veni. Oni koji su gledali televiziju 4 ili više sati dnevno imali su 35 % veći rizik od onih koji su gledali manje od 2,5 sata, čak i nakon što su uzeti u obzir tjelesna aktivnost, dob, spol i indeks tjelesne mase.¹⁰

Ni aktivnost tijekom ostatka dana nije uklonila tu vezu, što upućuje na sate nepomičnosti. Istraživači naglašavaju da opservacijske studije „ne dokazuju da dugotrajno gledanje televizije uzrokuje krvne ugruške” te da tri studije nisu mnogo. Njihov savjet za maraton: svakih 30 minuta ustani i protegni se.¹¹

Može li binge-watching biti dobar za tebe?

Može. Studija iz 2025. zamolila je 180 ljudi da se prisjete nedavnog gledanja u kojem su pogledali nekoliko epizoda zaredom, bilo planiranog bilo onog koje se jednostavno dogodilo. Planirana gledanja bila su povezana s dobrim raspoloženjem i zadovoljstvom, a neplanirana sa sukobom s drugim ciljevima i s osjećajem krivnje. Neplanirana gledanja više su pokretali cliffhangeri i znatiželja, a manje društveni razlozi ili želja da se nešto nauči.¹²

Druga studija iz 2025. pratila je stvarno gledanje: bilježila je što su ljudi gledali i pitala ih kako se osjećaju prije i poslije svakog gledanja. Maratonska gledanja nisu smanjila samokontrolu ni dobrobit u usporedbi s običnim gledanjem.¹³ A u spomenutoj studiji o upečatljivosti iz 2025. priče upijane u duljim komadima dulje su ostajale s ljudima, što bi im, kako sugeriraju autori, moglo pomoći da se oporave od svakodnevnog stresa.⁸

Što to znači za tebe

• Odluči prije nego što pritisneš play. U istraživanju iz 2025. razlika između dobrog i lošeg maratona bila je u tome je li bio planiran. Najprije odaberi broj epizoda ili vrijeme završetka.
• Isključi automatsku reprodukciju ako možeš. Istraživači povezuju automatsku reprodukciju i cliffhangere s neplaniranim maratonima.¹ Ako tvoja streaming usluga ima tu postavku, isključivanjem vraćaš sebi odluku o još jednoj epizodi.
• Ostavi razmak prije spavanja. Studija o snu problem je pripisala umu koji je pri odlasku na spavanje još zaokupljen, pa završi tako da ti ostane vremena da se smiriš, a ne odmah nakon cliffhangera.⁵
• Ustani svakih 30 minuta. Veza s krvnim ugrušcima upućuje na višesatno mirno sjedenje, a istraživači predlažu da svakih 30 minuta ustaneš i protegneš se.¹¹
• Primijeti zašto gledaš. Gledanje radi izbjegavanja nečega, gubitak sna zbog gledanja ili osjećaj krivnje nakon njega obrasci su koje ova istraživanja povezuju s problemima. Ako ti to zvuči poznato, vrijedi pokušati smanjiti gledanje, a o raspoloženju ili snu najbolje je razgovarati s liječnikom.

Ništa od ovoga nije razlog da se odrekneš dugog vikenda uz dobru seriju. Za filmsku večer naš vodič za maraton filmova za Noć vještica pokazuje kako tempirati program s ugrađenim pauzama.

Koliko zapravo gledaš

Ne možeš promijeniti naviku koju ne vidiš. Omniphile, naša aplikacija za iPhone i iPad, prati serije epizodu po epizodu, bilježi svako gledanje s datumom i pretvara tvoju povijest u statistiku s grafikonima i toplinskim kartama, pa se tjedan maratonskog gledanja i pokaže kao tjedan maratonskog gledanja. Besplatan je, uz neobaveznu razinu Premium, i uvozi povijest iz Trakta, IMDb-a ili izvoza iz TV Timea. Ako ti treba nešto za Android ili web, naš vodič kroz najbolje aplikacije za praćenje serija pokriva mogućnosti. Zapis neće učiniti maratonsko gledanje zdravijim, ali pokazat će ti kad je planirani maraton postao navika.

Izvori

1. Wirz DS, Billieux J, Flayelle M (2026), „Towards a psychological approach to on-demand TV series streaming and binge-watching (editorial)”, Acta Psychologica 266: 106979. https://doi.org/10.1016/j.actpsy.2026.106979 ↩ ↩² ↩³

2. Alimoradi Z, Jafari E, Potenza MN, Lin C-Y, Wu C-Y, Pakpour AH (2022), „Binge-Watching and Mental Health Problems: A Systematic Review and Meta-Analysis”, International Journal of Environmental Research and Public Health 19(15): 9707. https://doi.org/10.3390/ijerph19159707 ↩ ↩²

3. Özkent Y, Akdoğan Y (2025), „Relationships between problematic binge-watching behavior with psychological and social states”, BMC Public Health 25: 2309. https://doi.org/10.1186/s12889-025-23422-8 ↩

4. Tse N, Pang NS-N, Wang X, Li Y, Lo CK-M, Yang X (2025), „Binge-watching and gender-specific effects on academic, social, and mental well-being in children and adolescents”, PLOS ONE 20(8): e0329655. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0329655 ↩ ↩²

5. Exelmans L, Van den Bulck J (2017), „Binge Viewing, Sleep, and the Role of Pre-Sleep Arousal”, Journal of Clinical Sleep Medicine 13(8): 1001–1008. https://doi.org/10.5664/jcsm.6704 ↩ ↩² ↩³

6. „Research finds binge-watching affects your long-term memory”, SBS News, 2017, o nacrtu studije Sveučilišta u Melbourneu. https://www.sbs.com.au/news/article/research-finds-binge-watching-affects-your-long-term-memory/gjxj1qctd ↩

7. Horvath JC, Horton AJ, Lodge JM, Hattie JAC (2017), „The impact of binge watching on memory and perceived comprehension”, First Monday 22(9). https://doi.org/10.5210/fm.v22i9.7729 ↩

8. Baldwin J, Ulusoy E, Durfee M, Busselle R, Ewoldsen DR (2025), „Watching one more episode and reading one more chapter: What entertainment contexts lead to retrospective imaginative involvement?”, Acta Psychologica 257: 105101. https://doi.org/10.1016/j.actpsy.2025.105101 ↩ ↩²

9. Fancourt D, Steptoe A (2019), „Television viewing and cognitive decline in older age: findings from the English Longitudinal Study of Ageing”, Scientific Reports 9: 2851. https://doi.org/10.1038/s41598-019-39354-4 ↩

10. Kunutsor SK, Dey RS, Laukkanen JA (2022), „Television viewing and venous thrombo-embolism: a systematic review and meta-analysis”, European Journal of Preventive Cardiology 29: 239–242. https://doi.org/10.1093/eurjpc/zwab220 ↩

11. University of Bristol, „TV watching linked with potentially fatal blood clots”, priopćenje za medije, siječanj 2022. https://www.bristol.ac.uk/news/2022/january/tv-and-clots.html ↩ ↩²

12. Ulusoy E, Wirz DS, Eden A, Ellithorpe ME (2025), „Boundaries on a binge: Explicating the role of intentionality in binge-watching motivations and problematic outcomes”, Acta Psychologica 252: 104666. https://doi.org/10.1016/j.actpsy.2024.104666 ↩

13. Möri M, Fahr A (2025), „Restorative or detrimental? The complex relationship between binge-watching, self-control, and well-being”, Acta Psychologica 259: 105370. https://doi.org/10.1016/j.actpsy.2025.105370 ↩